Predstavljanje knjige „Bunt i snovi Andrije Lojanice“ u Užicu

Knjiga "Bunt i snovi Andrije Lojanice", zajedničko izdanje Udruženja "Kolektiv Užice" i Bibilioteke "Ljubiša R. Đenić" iz Čajetine, predstavljena je 19.februara 2020. godine u Narodnoj biblioteci Užice.

440

Promociju je otvorila Dušica Murić, direktorka Narodne biblioteke Užice, koja je prisutne upoznala sa biografijom Andrije Lojanice. Zatim je kroz pitanja podstakla dijalog o kniizi, u kome su učestvovali recenzent prof. dr Ljiljana Kostić i priređivači Zoran Jeremić i Zoran Žeravčić.

Prof. dr Ljiljana Kostić je rekla:

„Dvojica naših sugrađana, obojica Zorani, i jedan i drugi novinari i veliki poklonici kulture, preuzeli su na sebe misiju koju je trebalo davno da započnu istoričari književnosti – misiju očuvanja zavičajne književnosti i kulture. Svoju izdavačku kuću metaforičnog naziva „Кolektiv“ pretvorili su u stožera obnove interesovanja za ono što se zove kolektivno dobro – za prošlost našeg grada i njegove kulturne tekovine. Na taj način su se izdigli iznad, nažalost već hronične, nezainteresovanosti Užičana za svoju kulturnu baštinu. Ranije publikovanim knjigama – „Stazama života“ Miodraga Vergovića, kao i onim koje su objavljene kao jedan od brojeva nekada veoma cenjenog književnog časopisa Međaj – „Antologija poezije užičkog kraja od 13. do 21. veka“ i tematski broj posvećen Nađi Tešić (koje je priredio Zoran Jeremić) – popunili su neke od belina kojima obiluje ne samo književna istorija jednog grada već i celokupna srpska književnost.

Кnjiga „Bunt i snovi Andrije Lojanice„, koju su, ovog puta, zajedno priredili, značajna je iz više razloga. Ona je prvi korak u otklanjanju nepravde prema Andriji Lojanici, značajnom kulturnom posleniku iz Užica, koga su potonje generacije uglavnom prepustile zaboravu, a istovremeno i neka vrsta rukavice, bačene pre svega istoričarima književnosti, u vezi sa potrebom da se započne posao na sveobuhvatnijim istraživanjima u korpusu zavičajne književnosti i kulture.

Кnjiga je publikovana povodom sto godina od objavljivanja prvog broja satiričnog časopisa Era, lista koji je Lojanica pokrenuo, „lista za ozbiljnu šalu i kiselu zbilju“, koji je danas raritetan i u fondovima naših najvećih biblioteka, i povodom 60 godina od smrti ovog autora (1959. godine). Zahvaljujući njoj, u rodnom gradu Andrije Lojanice večeras će se drugi put od njegovog preseljenja u Beograd, davne 1928. godine, i prvi put posle predavanja održanog na Radničkom univerzitetu „Radovan Dragović“, takođe davne 1956. godine, govoriti o njemu kao književnom stvaraocu.

Knjigu možete poručiti putem našeg sajta

Andrija Lojanica (1875–1959) je po vokaciji bio učitelj, ali i književnik i prevodilac, javni radnik, učesnik u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Ogledao se u lirskoj i epskoj poeziji, lakoj komediji (nalik vodvilju), pisao je za decu, ali je svakako najznačajniji po svojim satiričnim tekstovima, pre svega – aforizmima. Njagovom satiričnom korpusu priređivači knjige posvetili su najviše pažnje. Prva tematska celina naslovljena je Era, budući da je ovaj časopis predstavljao središnje mesto u Lojaničinom radu, i s tim u vezi priložene su studije Miodraga Vergovića, Stanka Jovančićevića i Živorada Avramovića.

Poreklom iz porodice koja se doselila iz Hercegovine, rodivši se u Užicu, u erskom kraju, Lojanica je nasledio visprenost i minucioznost svojih zemljaka, koji su predodredili oštru ironičnu i satiričnu notu u njegovom književnom delu. Izniknuvši iz narodne mudrosti i erskog humorističkog obrasca, veoma zainteresovan za društvena kretanja, elokventan i oštar, koristio je živu reč da izrazi svoje nezadovoljstvo aktuelnim društveno-političkim dešavanjima. Aneksija Bosne, događaj koji je izrodio mnoge satirične tekstove u srpskoj književnosti, bila je povod i za buntovne stihove Andrije Lojanice. Svoje prve članke u kojima se obrušava na tadašnju vlast potpisivao je pseudonimom Gvozdena maska.

Кonkretne društveno-istorijske okolnosti bile su povod i za pokretanje časopisa Era, a ovaj, kako je za sebe znao da kaže, „ukleti satir“, već je invokacijom u prvom broju časopisa nagovestio muzu svoje poezije:

„Moja muza to je moma,
Čiji je udar pogled groma.
Ona nema narav krotku,
Mesto lire drži motku,
Njom prljave treska bluze,
Lomi sablje i mamuze!“

Njagov osnovni cilj jeste da „ukaže na društvene ili moralne slabosti“, da žigoše i demaskira društvene mane, ljudske izopačenosti i nedostatke, da ih izvrgne ruglu i podsmehu, jer jedino smeh „može biti korektiv ljudskih mana“. Humor je jedna od važnih odlika satire, budući da je „sveukupna satira zasnovana na podsmešljivom smehu“, kojim se ismevaju negativnosti.

O Andriji Lojanici su govorili: Dušica Murić, Zoran Žeravčić, Ljiljana Kostić i Zoran Jeremić

Andrija Lojanica je posedovao „snažan osećaj savremenosti“ sa koje skida obrazinu i demistifikuje je, što potvrđuje eksplicirajući svoju nameru: „Žestoko opaliti po svemu što ne valja i škripa u životu naše zemlje“. Odlika satiričara inače je, kako bi to Bahtin rekao, da „snažno oseća svoj ’vek’, svoju sadašnjicu, savremenost, u njenoj ograničenosti i prolaznosti“, budući da „ne barata s jednim idealizovanim vremenom, kao drugi žanrovi“.

Takođe, satiričara bi trebalo da krasi doslednost i principijelnost, kakav je Andrija Lojanica upravo i bio. Ne podležući izazovima svoga vremena, nikada nije postao član nijedne partije, rukovodeći se geslom: „Jedino svoj gospodar, a sluga samo svoje savesti“. Borba protiv političke iskvarenosti, korupcije i praznog častoljublja za njega je predstavljala imperativ i čast („Upamtite gadne zveri: / borba s vama čast je Eri“), čak i onda kada je u 49. godini života, ukazom kralja Aleksandra Кarađorđevića, penzionisan „kao lice koje ispoljava načela protiv postojeće državne forme“.

Satirički opus Andrije Lojanice zauzima veoma važno mesto u književnoj istoriji Užica, posebno stoga što se sagledavanjem njegovog opusa stvara koherentna slika užičkog satiričkog i aforističkog kruga, na čijim se počecima upravo on nalazi, a iz koga su iznikli i Milovan Vitezović, Rade Jovanović i Slobodan Simić.

U monografiji „Bunt i snovi Andrije Lojanice“ sakupljeni su i drugi književni ogledi ovog autora – poema „Zlatiborski venac„, šaljiva igra „Dženabet„, ali i dela namenjena deci, rasuta po periodici ili u autorovoj zaostavštini, zbog čega mnogi od njih do sada nisu publikovani. I na taj način je donekle olakšan i otvoren put budućim proučavaocima i reinterpretatorima Lojaničinog dela.

U vremenu posle gašenja Ere A. Lojanica se posvetio pisanju za decu. U Politikinom dodatku (1931–1953) i u časopisu Pravda (u drugoj polovini 4. decenije 20. veka) objavio je veliki broj pesama za decu, sabranih u devet knjiga, od kojih su tri prepevi sa nemačkog. Dobru recepciju njegovog stvaralaštva za decu potvrđuje podatak da je Geca Кon u ediciji Zlatna knjiga 1940. godine publikovao Lojaničino delo „Pobeđeni čarobnjak i druge priče i pesme za decu„, kao i činjenica da su se u međuratnom periodu njegove pesme nalazile i u čitankama za osnovnu školu.

U pesmama i pričama za decu Andrija Lojanica se nalazi na liniji Zmajeve poetike i na tematskom, i na idejnom, i na stilskom i versifikacionom planu. Specifična romantičarska leksika (deminutivi i hipokoristike), katreni, deseterci i kombinacije osmeraca i šesteraca uz parnu rimu, trohejska ritamska organizacija i u proznim tekstovima činili su ove tekstove bliskim Zmajevim, te se on može posmatrati u kontekstu brojnih Zmajevih epigona koji su se povodili za pesničkim modelom utemeljivača srpske knjižvnosti za decu i stoga retko ostavljali lični pečat u književnim radovima namenjenim deci.

Lojaničino delo za decu karakteriše široka tematska lepeza – igra, pouka, priroda, dete i detinjstvo, socijalna problematika, rodoljubiva tematika. Njagov „Mali junak“ jeste, s jedne strane, potomak Zmajevog Malog konjanika, ali je, s druge strane, prethodnik Ršumovićevog neustrašivog deteta, malog junaka koji se hrabro suprotstavlja iracionalnim bićima i izaziva ih na dvoboj – Mali junak bauka, Ršumovićev junak Babarogu. U duhu romantičarske poetike, Mali junak Andrije Lojanice izrasta u mladog viteza slobodarskog duha, rodoljuba kadrog da se bori za otadžbinu.

I u ostalim pesmama A. Lojanice uočava se Zmajev potkontekst, bez obzira da li je u pitanju eksplicitna pouka ili bezazlena igra. Pesma „Želja viša jednog miša“ nastala je na Zmajevim pesmama „Mačak ide mišu u svatove“ i „Patak i žabe„, dok se iz „Macine priče“ naslućuje atmosfera „Pačje škole„.

U monografiji su se našla i sećanja savremenika i intervjui Andrije Lojanice. U poslednjem intervjuu, u razgovoru sa Milojkom P. Đokovićem, istakao je da mu je posebna želja da prijateljima ostane u trajnoj uspomeni, da ga ne zaborave.

Po nekoj već utvrđenoj matrici, naš grad ga je zaboravio. Sve do ove monografije. Nadamo se da će dvojica Zorana pokrenuti talas i aktualizivati mnoge nepravedno zapostavljene ličnosti zavičajne istorije i kulture.“

Zoran Jeremić i Zoran Žeravčić naglasili su pojedine aspekte Lojaničinog rada, govorili o njegovim saradnicima, podsetili na dogodovštine tokom priprema Ere, i podsetili na još neke detalje o Lojanici do kojih su došli po štampanju knjige.

Rubrike o književnoj večeri posvećenoj knjizi „Bunt i snovi Andrije Lojanice“ objavljene su na portalima „Užicemedia„, „Infoera“ i u programu TV Lav.

Knjiga „Bunt i snovi Andreije Lojanice“ može se kupiti kod izdavača, Udruženja „Kolektiv Užice“. Cena primerka je 600 dinara.