Promociju je otvorila Dušica Murić, direktorka Narodne biblioteke Užice, koja je prisutne upoznala sa biografijom Andrije Lojanice. Zatim je kroz pitanja podstakla dijalog o kniizi, u kome su učestvovali recenzent prof. dr Ljiljana Kostić i priređivači Zoran Jeremić i Zoran Žeravčić.
Prof. dr Ljiljana Kostić je rekla:
„Dvojica naših sugrađana, obojica Zorani, i jedan i drugi novinari i veliki poklonici kulture, preuzeli su na sebe misiju koju je trebalo davno da započnu istoričari književnosti – misiju očuvanja zavičajne književnosti i kulture. Svoju izdavačku kuću metaforičnog naziva „Кolektiv“ pretvorili su u stožera obnove interesovanja za ono što se zove kolektivno dobro – za prošlost našeg grada i njegove kulturne tekovine. Na taj način su se izdigli iznad, nažalost već hronične, nezainteresovanosti Užičana za svoju kulturnu baštinu. Ranije publikovanim knjigama – „Stazama života“ Miodraga Vergovića, kao i onim koje su objavljene kao jedan od brojeva nekada veoma cenjenog književnog časopisa Međaj – „Antologija poezije užičkog kraja od 13. do 21. veka“ i tematski broj posvećen Nađi Tešić (koje je priredio Zoran Jeremić) – popunili su neke od belina kojima obiluje ne samo književna istorija jednog grada već i celokupna srpska književnost.
Кnjiga „Bunt i snovi Andrije Lojanice„, koju su, ovog puta, zajedno priredili, značajna je iz više razloga. Ona je prvi korak u otklanjanju nepravde prema Andriji Lojanici, značajnom kulturnom posleniku iz Užica, koga su potonje generacije uglavnom prepustile zaboravu, a istovremeno i neka vrsta rukavice, bačene pre svega istoričarima književnosti, u vezi sa potrebom da se započne posao na sveobuhvatnijim istraživanjima u korpusu zavičajne književnosti i kulture.
Кnjiga je publikovana povodom sto godina od objavljivanja prvog broja satiričnog časopisa Era, lista koji je Lojanica pokrenuo, „lista za ozbiljnu šalu i kiselu zbilju“, koji je danas raritetan i u fondovima naših najvećih biblioteka, i povodom 60 godina od smrti ovog autora (1959. godine). Zahvaljujući njoj, u rodnom gradu Andrije Lojanice večeras će se drugi put od njegovog preseljenja u Beograd, davne 1928. godine, i prvi put posle predavanja održanog na Radničkom univerzitetu „Radovan Dragović“, takođe davne 1956. godine, govoriti o njemu kao književnom stvaraocu.
Knjigu možete poručiti putem našeg sajta
Andrija Lojanica (1875–1959) je po vokaciji bio učitelj, ali i književnik i prevodilac, javni radnik, učesnik u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu. Ogledao se u lirskoj i epskoj poeziji, lakoj komediji (nalik vodvilju), pisao je za decu, ali je svakako najznačajniji po svojim satiričnim tekstovima, pre svega – aforizmima. Njagovom satiričnom korpusu priređivači knjige posvetili su najviše pažnje. Prva tematska celina naslovljena je Era, budući da je ovaj časopis predstavljao središnje mesto u Lojaničinom radu, i s tim u vezi priložene su studije Miodraga Vergovića, Stanka Jovančićevića i Živorada Avramovića.
Poreklom iz porodice koja se doselila iz Hercegovine, rodivši se u Užicu, u erskom kraju, Lojanica je nasledio visprenost i minucioznost svojih zemljaka, koji su predodredili oštru ironičnu i satiričnu notu u njegovom književnom delu. Izniknuvši iz narodne mudrosti i erskog humorističkog obrasca, veoma zainteresovan za društvena kretanja, elokventan i oštar, koristio je živu reč da izrazi svoje nezadovoljstvo aktuelnim društveno-političkim dešavanjima. Aneksija Bosne, događaj koji je izrodio mnoge satirične tekstove u srpskoj književnosti, bila je povod i za buntovne stihove Andrije Lojanice. Svoje prve članke u kojima se obrušava na tadašnju vlast potpisivao je pseudonimom Gvozdena maska.
Кonkretne društveno-istorijske okolnosti bile su povod i za pokretanje časopisa Era, a ovaj, kako je za sebe znao da kaže, „ukleti satir“, već je invokacijom u prvom broju časopisa nagovestio muzu svoje poezije:
„Moja muza to je moma,
Čiji je udar pogled groma.
Ona nema narav krotku,
Mesto lire drži motku,
Njom prljave treska bluze,
Lomi sablje i mamuze!“
Njagov osnovni cilj jeste da „ukaže na društvene ili moralne slabosti“, da žigoše i demaskira društvene mane, ljudske izopačenosti i nedostatke, da ih izvrgne ruglu i podsmehu, jer jedino smeh „može biti korektiv ljudskih mana“. Humor je jedna od važnih odlika satire, budući da je „sveukupna satira zasnovana na podsmešljivom smehu“, kojim se ismevaju negativnosti.

Andrija Lojanica je posedovao „snažan osećaj savremenosti“ sa koje skida obrazinu i demistifikuje je, što potvrđuje eksplicirajući svoju nameru: „Žestoko opaliti po svemu što ne valja i škripa u životu naše zemlje“. Odlika satiričara inače je, kako bi to Bahtin rekao, da „snažno oseća svoj ’vek’, svoju sadašnjicu, savremenost, u njenoj ograničenosti i prolaznosti“, budući da „ne barata s jednim idealizovanim vremenom, kao drugi žanrovi“.
Takođe, satiričara bi trebalo da krasi doslednost i principijelnost, kakav je Andrija Lojanica upravo i bio. Ne podležući izazovima svoga vremena, nikada nije postao član nijedne partije, rukovodeći se geslom: „Jedino svoj gospodar, a sluga samo svoje savesti“. Borba protiv političke iskvarenosti, korupcije i praznog častoljublja za njega je predstavljala imperativ i čast („Upamtite gadne zveri: / borba s vama čast je Eri“), čak i onda kada je u 49. godini života, ukazom kralja Aleksandra Кarađorđevića, penzionisan „kao lice koje ispoljava načela protiv postojeće državne forme“.
Satirički opus Andrije Lojanice zauzima veoma važno mesto u književnoj istoriji Užica, posebno stoga što se sagledavanjem njegovog opusa stvara koherentna slika užičkog satiričkog i aforističkog kruga, na čijim se počecima upravo on nalazi, a iz koga su iznikli i Milovan Vitezović, Rade Jovanović i Slobodan Simić.
U monografiji „Bunt i snovi Andrije Lojanice“ sakupljeni su i drugi književni ogledi ovog autora – poema „Zlatiborski venac„, šaljiva igra „Dženabet„, ali i dela namenjena deci, rasuta po periodici ili u autorovoj zaostavštini, zbog čega mnogi od njih do sada nisu publikovani. I na taj način je donekle olakšan i otvoren put budućim proučavaocima i reinterpretatorima Lojaničinog dela.
U vremenu posle gašenja Ere A. Lojanica se posvetio pisanju za decu. U Politikinom dodatku (1931–1953) i u časopisu Pravda (u drugoj polovini 4. decenije 20. veka) objavio je veliki broj pesama za decu, sabranih u devet knjiga, od kojih su tri prepevi sa nemačkog. Dobru recepciju njegovog stvaralaštva za decu potvrđuje podatak da je Geca Кon u ediciji Zlatna knjiga 1940. godine publikovao Lojaničino delo „Pobeđeni čarobnjak i druge priče i pesme za decu„, kao i činjenica da su se u međuratnom periodu njegove pesme nalazile i u čitankama za osnovnu školu.
U pesmama i pričama za decu Andrija Lojanica se nalazi na liniji Zmajeve poetike i na tematskom, i na idejnom, i na stilskom i versifikacionom planu. Specifična romantičarska leksika (deminutivi i hipokoristike), katreni, deseterci i kombinacije osmeraca i šesteraca uz parnu rimu, trohejska ritamska organizacija i u proznim tekstovima činili su ove tekstove bliskim Zmajevim, te se on može posmatrati u kontekstu brojnih Zmajevih epigona koji su se povodili za pesničkim modelom utemeljivača srpske knjižvnosti za decu i stoga retko ostavljali lični pečat u književnim radovima namenjenim deci.
Lojaničino delo za decu karakteriše široka tematska lepeza – igra, pouka, priroda, dete i detinjstvo, socijalna problematika, rodoljubiva tematika. Njagov „Mali junak“ jeste, s jedne strane, potomak Zmajevog Malog konjanika, ali je, s druge strane, prethodnik Ršumovićevog neustrašivog deteta, malog junaka koji se hrabro suprotstavlja iracionalnim bićima i izaziva ih na dvoboj – Mali junak bauka, Ršumovićev junak Babarogu. U duhu romantičarske poetike, Mali junak Andrije Lojanice izrasta u mladog viteza slobodarskog duha, rodoljuba kadrog da se bori za otadžbinu.
I u ostalim pesmama A. Lojanice uočava se Zmajev potkontekst, bez obzira da li je u pitanju eksplicitna pouka ili bezazlena igra. Pesma „Želja viša jednog miša“ nastala je na Zmajevim pesmama „Mačak ide mišu u svatove“ i „Patak i žabe„, dok se iz „Macine priče“ naslućuje atmosfera „Pačje škole„.
U monografiji su se našla i sećanja savremenika i intervjui Andrije Lojanice. U poslednjem intervjuu, u razgovoru sa Milojkom P. Đokovićem, istakao je da mu je posebna želja da prijateljima ostane u trajnoj uspomeni, da ga ne zaborave.
Po nekoj već utvrđenoj matrici, naš grad ga je zaboravio. Sve do ove monografije. Nadamo se da će dvojica Zorana pokrenuti talas i aktualizivati mnoge nepravedno zapostavljene ličnosti zavičajne istorije i kulture.“
Zoran Jeremić i Zoran Žeravčić naglasili su pojedine aspekte Lojaničinog rada, govorili o njegovim saradnicima, podsetili na dogodovštine tokom priprema Ere, i podsetili na još neke detalje o Lojanici do kojih su došli po štampanju knjige.
Rubrike o književnoj večeri posvećenoj knjizi „Bunt i snovi Andrije Lojanice“ objavljene su na portalima „Užicemedia„, „Infoera“ i u programu TV Lav.
Knjiga „Bunt i snovi Andreije Lojanice“ može se kupiti kod izdavača, Udruženja „Kolektiv Užice“. Cena primerka je 600 dinara.