U rudarskom smislu u Užicu nema ništa zanimljivo

348

Na poziv srpskih vlasti, baron Sigmund Avgust Volfgang Herder (1776-1838), upravnik rudokopa u Frajburgu (Saksonija) krenuo je, 24. avgusta 1835. u obilazak majdana i rudokopa srpskih kako bi ispitao rudno bogatstvo. Pošao je, u pratnji svog pisara i nekoliko srpskih činovnika, iz Кragujevca, obišao najpre istočnu Srbiju, zatim se preko južnih krajeva i Кopaonika našao u kraljevačkom, čačanskom i užičkom kraju.

Dvadeset prvog oktobra 1835. godine iz Požege, gde je utvrdio da se nalaze mnoge rimske starine, na koje treba obratiti pažnju i sačuvati ih u budućem Muzeju srpskom, uputio se u Užice i ostavio kratku i zanimljivu impresiju:

„Ova varoš sa svojim gradom (očito misli na tvrđavu iznad Đetinje) ima vrlo lep i osobit položaj; kada bi se lepotama pridonela i čistoća samog mesta, bila bi ovo daleko najlepša varoš. Кazuju žitelji tamošnji da je grad Užice još od Rimljana nastao (sazidan) i da i sada nalaze rimske starine; u rudarskom smislu nema ništa zanimljivo.“

Korice knjige „Put po Srbiji“ barona Herdera

Sutradan je baron Herder nastavio put ka Drini i dalje ka Valjevu.

Inače, Sigmund Avgust Volfgang fon Herder bio je jedno od osmoro dece slavnog humaniste,teologa, filozofa, istoričara i pesnika Johana Got-frida fon Herdera, koji je srpske narodne pesme uneo u svetsku književnost.

(Iz knjige „Rudarski put po Srbiji“ barona Herdera, objavljene 1845.)