VASOVIĆ MILOJKO (1885-1981)
Knjiga Banovi Kraljevine Jugoslavije, autora Momčila Pavlovića, Predraga Vajagića i Nebojše Stambolije (2019), sadrži i biografiju Milojka Vasovića, rođenog na Zlatiboru.



Knjiga rođenih crkve u Mačkat upućuje na grešku u datumu rođenja navedenom u knjizi Banovi kaljevine Jugoslavije (10.4.1885). Milojko je rođen 28. marta, a kršten 10. aprila 1885. godine. Bio je treće dete Jakova, poreskog nadzornika iz Čajetine, i Jelene.
Pero Pećinar u drugoj knjizi Seobe kroz užički okrug u XIX veku beleži da je „Jakov M. Vasović, rođen 1856. god. u selu Rače, Pljevaljski kadiluk, doseljen sa roditeljima u Užice, gde je završio četiri razreda osnovne škole i dva razreda Realke. Odlazi u Beograd gde završava tri razreda Gimnazije i Bogosloviju. Prvo je radio kao učitelj od 11.3.1876. do 23.2.1885, kada napušta učiteljski poziv i seli se u Čajetinu gde ga postavljaju na dužnost poreskog nadziritelja za Zlatiborski srez.“ U istoj knjizi je i podatak da je Jakov učiteljevao u Zaglavku, a od avgusta 1881. godine u Mačkatu. Sina Milojka je dobio mesec dana po doseljenju u Čajetinu i prezimanju dužnosti u načelstvu Sreza zlatiborskog.
Posle ubistvo kralja Aleksandra I Karađorđevića u Marseju, oktobra 1934. godine, namesništvo na čelu sa knezom Pavlom Karađorđevićem, povuklo je niz političkih poteza, između ostalih i nova kadrovska rešenja. Za bana Dunavske banovne postavljen je Milojko Vasović. On je bio šesti ban Dunavske banovine (9. januar 1935 – 10. septembar 1935), zabeležio je dr Predrag M. Vajagić u prilogu „Novi Sad i banovi Dunavske banovine“ (SVESKE za istoriju Novog Sada, sv. 17, N. Sad, 2017.)
Tokom osam meseci na dužnosti bana, Milojko Vasović bio je uključen u rešavanje niza značajnih pitanja u banovini. Jedno od najvažnjih bila je gradnja trase puta kroz Novi Sad. Prvobitnim planom bilo je predviđeno da trasa auto-puta ide postojećim ulicama kroz centar Novog Sada. Opravdanje za ovakvo rešenje ja bilo privlačenje turista, kako bi se oživela trgovina u gradu. Međutim, struja sa novosadskim gradonačelnikom Brankom Ilićem na čelu, zahtevala je da se trasa auto-puta izmesti na periferiju grada, pored naselja Klisa. Svoj zahtev oni su argumentovali razvojem gradske periferije, koja je bila naseljena većinskim srpskim življem. U ceo sukob se umešala i vlada Milana Stojadinovića, koja je u sukobu arbitrirala preko bana Milojka Vasovića. Sukob je rešen odlukom vlade i banske administracije da se auto-put gradi deonicom koja je prolazila kroz Klisu, preko betonskog mosta podignutog na kanalu, tako da je Novi Sad bio povezan sa Suboticom i Beogradom jedinom saobraćajnicom ovoga tipa u Kraljevini Jugoslaviji. (S. Bjelica, Politički razvoj, str.153–154)
Projekat „Znameniti i zaslužni Zlatiborci – nove biografije“ sufinansiran je od Opštine Čajetina. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.


















