Upravo sprovedena reforma školstva uvela je čak 18 predmeta u gimnazijsku nastavu:
- nauku hrišćansku,
- srpski jezik,
- nemački jezik,
- zemljopis,
- srpsku istroju,
- zoologiju,
- botaniku,
- hemiju,
- minerologiju,
- fiziku,
- nauku o čoveku,
- račun,
- algebru,
- geometrijsko crtanje,
- slobodno crtanje i
- telesno vežbanje.
„Svi su predmeti predavani u granicama nastavnog plana i po programima koje je profesorski savet pregledao u početku školske godine“ – konstatuje Janićije T. Manojlović (na slici) i osvrće se na crtanje koje je u to vreme bilo neobavezan predmet – „Učenici pokazuju jaku volju za veštine i učinjen je vrlo dobar uspeh, što se ima zahvaliti neobičnoj sposobnosti i vanrednom trudu i zauzimanju g. Steve Trifunovića, učitelja crtanje, što je i g. ministru poznato. Valjalo bi veću važnost polagati naročito na crtanje i onda bi i uspeh bio bolji. Crtanje bi trebalo da bude obavezan predmet, pa još osim toga, da bi se kod učenika za ovaj rad volja razvijala, nužno bi bilo, da se vredni učenici za pokazani uspeh iz ove veštine nagrađuju lepim nagradama na kraju svake školske godine.“
Pošto su u oktobru vladale među učenicima „boginje“ po naredbi okružnog fizikusa Dra. Tanazevića, učenici nisu posećivali nastavu od 9. do 23. tog meseca, dok su nastavnici od dužnosti izostajali „većinom zbog slabosti svoje ili u porodici“. Osim septembra i oktobra, svaki učenik je posle dvomesečnog učenja odgovarao po jednom svaki predmet, a dva puta oni koji su imali da „poprave beleške“ (ocene). Odlukom profesorskog saveta u toku godine bila su kažnjena 62 učenika, najčešće zbog izostanaka i nemirluka. Najčešće kazne bile su ukor i klečanje.
Direktor Užičke realke hvali stanje kabineta, najviše ima fizičkih i hemijskih sprava. Pošto je ministarstvo poslalo „još ovih i jestastveničkih učila“, nešto od fizičkih sprava poslato je čačanskoj nižoj gimnaziji. Knjižnica je imala 400 dela u 655 komada, od čega je 21 delo nabavljeno tokom školske godine.
Janićije T. Manojlović na kraju izveštaja upozorava da je krajnje vreme da Užički okrug sazida školsku zgradu za potrebe realke „na kome se poslu radi toliko godina i nikako k delu da se privede. U ovome poduzeću pravo bi, nužno i mudro bilo da i naša država pomogne ovaj siromašni kraj naše drage otadžbine.“
Užičani su više od decenije čekali zgradu gimnazije za koju je kamen temeljac postavljen 1891. a svečano je počela sa radom 7. oktobra 1893. godine.