Najpotpuniji opis tvrđave ostavio je turski putopisac Evlija Čelebi koji je u Užicu 1664. godine proveo tri dana:
„To je lep grad na obali reke Đetinje, a leži na vrletnoj i visokoj steni… Zidan je u obliku četvorougla… Njegov opseg iznosi 3.100 koraka. Unaokolo ima 41 kulu, a po bedemima 4.000 grudobrana. Gradske zidine su visoke 40 lakata, a kako se sa sve četiri strane nalaze strmenite vratolomne stene i provalije kao pakleni ponor, nema ni s jedne strane opkopa… Na onom mestu grada kuda teče Đetinja, neimar je podigao veliku i visoku kulu i spustio s grada u Đetinju 80 hvata duga užeta namotavši ih na čekrk tako da neprijatelj apsolutno ne može primetiti kad se iz Đetinje izvlači voda… U gradu ima svega deset kuća, i to: kuća gradskog zapovednika, hatibova (sveštenikova), ćehajina (upravitelja) i zapovednika muzike, zatim mala džamija, skladište municije i skladište hrane. Drugih zgrada nema. Ima trostruku kapiju koja gleda na sever.“
