Akcionarsko društvo „Zlatibor“ razvija turizam u Ribnici

Oduvek je Ribnica važila za jedan od najlepših delova Zlatibora. Sve do početka XX veka bila je poznata po suvatima na kojima su tovljeni volovi. Zamah turizma u Ribnici usledio je posle Prvog svetskog rata

499

Godine 1921. u Užicu je osnovano Akcionarsko društvo „Zlatibor“, s ciljem unapređenja turizma u Ribnici koja je tada važila (neki kažu i danas) za najlepši deo Zlatibora. Pravila Društva predviđala su da se „na najpodesnijem delu Zlatibora stvori jedno moderno vazdušno i sunčano letovalište i podigne najmanje pedeset modernih građevina od drveta„. Predsednik društva Petar Ćelović načinio je 1922. godine prvi korak, kupljen je suvat „Ribnica“. Pored turizma, akcionari su računali na ozbiljne prihode od izdavanja u zakup suvata i prerade drveta u strugari.

Prijava boravka turista u Ribnici iz 1932. godine

Prvih godina najviše je ulagano u turizam. Do 1930. godine u Ribnici je postavljeno preko 30 koliba, nekoliko mehana, pekara i letnje kupatilo. Radovan Didanović, predsednik suda opštine jablaničke, izvestio je u maju 1929. godine da se u Ribnici nalaze dva hotela-mehane koje imaju po 3-4 sobe za prijem i prenoćište osoba koje se nalaze na Zlatiboru. „Sem prostorija hotela-mehana u krugu istih ima i oko 20 drugih stanova sa po nekoliko odeljenja za prijem i smeštaj posetioca u vreme letnje sezone.

U to vreme u Ribnici je do smeštaja moglo da u isto vreme dođe i preko 100 gostiju. Izveštač beogradske „Pravde“ u leto 1929. godine beleži: „AD „Zlatibor“ ima 36 ukusnih drvenih kuća, paviljona, koje je društvo podiglo i neukusno im dalo naziv kolibe. Ima jedan restoran, čija i kujna i usluga, uz odličnu izvorsku hladnu vodu, može samo da se pohvali.“

Smeštajne kapacitete AD „Zlatibor“ je često izdavalo u zakup. Dešavalo se da sezona ne bude uspešna, prihodi podbace pa izostane interesovanje za zakup u narednoj sezoni. To je naročito bio slučaj posle 1930. godine, u vreme velike ekonomske krize.

Sredinom 30-ih godina AD „Zlatibor“ otvorilo je su Ribnici strugaru „sa jednim gaterom i jednom kružnom testerom“ za rezanje građe, ali je strugara retko radila. U martu 1930. godine AD „Zlatibor“ obaveštava sreskog načelnika da je strugara opravljena, „a pošto AD namerava u ovoj godini podići 20-30 zgrada za svoje letovalište“, traži se dozvola za rad strugare („sa jednim gaterom i jednim cirkularom“) do kraja godine. Na zahtev je pozitivno odgovoreno.

Najstabilnije prihode AD „Zlatibor“ imalo je od zakupa suvata, a sve do Drugog svetskog rata predano se radilo na razvoju turizma u Ribnici.