Naslovna Projekti Zanimljiva istorija Užica Reporter Pravde među Užičanima leta 1937. godine

Reporter Pravde među Užičanima leta 1937. godine

Leti manjka tema za novine, pa prostor dobijaju „lakše“ teme. Tako je bilo i u međuratnom periodu. Pravda je u julu 1937. godine poslala reportera Mil. Kovačevića u unutrašnjost Srbije, odakle je slao priloge za rubriku „Pravda vas intervjuiše“.

418

Na stranicama Pravde Užičani su osvanuli 5. jula, a koji dan ranije, dok je Kovačević pripremao reportažu, vrelo popodnevno julsko sunce peklo je svom žestinom. „Užička kaldrma, okupana učestalim plahovitim kišama, sumorno sija na julskom popodnevnu“ – beleži reporter. Prvi utisak da u vrelim letnjim danima život u Užicu „isčezava čim se čovek malo uživi u dinamiku ovog grada“.

Reporter je najpre posetio kuću u Ulici Miloša Velikog 18, u kojoj je rođen Milutin Uskoković  gde zatiče njegovu majku, 80-ogodišnju Sofiju-Soku. Starica blagih i plavih očiju, sedi u hladu bokora majskih ruža. Novinar se interesuje za neku pojedinost iz života rano preminulog književnika:

-Bio je veoma nemiran kao dete. Dobijao je mnogo batina. Ali, eto, na kraju je ipak tragično završio. Bila bih srećna kad bi se izvršio prenos njegovih ostataka u Užice. Ja ne znam kako to pitanje stoji. Akcija koju je bilo povelo Udruženje književnika u Kuršumliji izgleda mi da je propalo. – kaže gospođa Soka.

Pred kućom pokazuje spomen-ploču koju je postavilo Kolo srpskih sestara iz Užica. Soka je zahvalna Kolu srpskih sestara čiji je i sama član:

-To je prvi spomenik podignut u Užicu pokojnom Milutinu.

Prolazeći Ulicom Miloša Velikog reporter Pravde zatiče trgovca i gradskog većnika Veselina Šoljevića. Pošto se razgovor vodi pred njegovom radnjom, Šoljević neće da kaže ni jednu reč kao gradski većnik:

-Samo kao trgovac! Mi mlađi trgovci ipak smo se dobro snašli, iako nas je ekonomska kriza nemilosrdno vitlala. Što se mene tiče, ja sam optimista i verujem da će se opšte teško stanje popraviti.

Posle velikog gradskog parka, u čijoj lepoti uživa i reporter prestoničkog dnevnika, na novom betonskom mostu na Đetinji sustiže Milivoja Zarića, poznatog sportskog radnika i sekretara SK Građanski. Zarić je baš razgovorljiv, po njemu pritajenu sportsku krizu Užice će prevazići izgradnjom igrališta:

-Zahvaljujući razumevanju današnje opštinske uprave ovdašnji sportski klubovi dobili su od nje besplatno zemljište u centru grada. Samo će za podizanje terena biti potrebno dosta novca. Ali ipak mi očekujemo da ćemo uspeti da ga uskoro izgradimo. Mnogo polažemo i na inicijativu predsednika našeg kluba dr Cvetka Zotovića, upravnika Banovske bolnice u Užicu, da se ovo pitanje što skorije reši. I budite uvereni – kada Užice bude dobilo jedno solidno igralište, onda će ono u sportskom renomeu dostići Šabac, kada je Mačva bila u punoj formi.

Zarić se požalio na sistem takmičenja u prvenstvu Župe i Podsaveza – „nije se vodilo računa o položaju Užica pri rasporedu takmičenja, pošto užičke sportiste sva ova takmičenja staju prilično materijalnih žrtava“.

Posebna vrednost ove reportaže su fotografije svih Kovačevićevih sagovornika.