Užička „zbivenost zgrada i dvorišta“ i tuberkoloza

Dr Milan I. Zanković, okružni lekar u Užicu, objavio je početkom 1923. godine knjižicu "O tuberkolozi - s naročitim pogledom na prilike u Užičkom okrugu". U poslednjem delu knjižice (66 strana) piše o tuberkolozi u Užicu i Užičkom okrugu. Po njemu "pitanje stanovanja" značajno doprinosi pojavi tuberkoloze.

360
Kuće u Užicu uz reku Đetinju, međuratni period

Po „pitanju stanovanja“ dr Zanković ima mnogo zamerki:

„Užice se nalazi, kao što je poznato, u jednoj uskoj kotlini, stešnjenoj i zatvorenoj sa sviju strana. Ta stešnjenost, ta uskost, uplivisala je u velikoj meri i na raspored ulica i na zbivenost zgrada i dvorišta. Slobodno se može reći da kada bi jedna naučna komisija pogledala stanove u gradu Užicu, ona bi mirne savesti morala polovinu kuća da poruši kao nepodobne i nemoguće za ljudski život. Dva naša najveća prijatelja, dva naša najmoćnija saveznika u borbi protiv tuberkoloze: vazduh i svetlost, potpuno su zanemareni. Sve je to usko, mračno, teskobno, vlažno, nezdravo.

Ulica u kojoj su kovačnice, a ide paralelno pored reke Đetinje ka praznom prostoru pred osnovnim školom, za vreme okupacije bila je označena brojem XX. U toj ulici za poslednjih 10 godina umrlo je, kao što sam brižljivim ispitivanjem utvrdio, 24 lica raznog pola i uzrasta od tuberkoloze, mahom plućne. Ako uđemo u kakav malo lepše namešten stan, odmah nam pada u oči da nigde nema ni jednog kutka na zidu da nije pokriven ćilimom, nijednog pedlja na patosu da nije zastrt ćilimom, debelom tkaninom ili kakvom ponjavom. A sve to kupi naravno prašinu i može predstavljati čitav rezervoar klica.

Ne može se dovoljno naglasiti kako kobnu i štetnu ulogu u pitanju raširenosti tuberkoloze igraju zimske zabave priređene u skroz nehigijenskim lokalima. Pre svega naše nacionalne igre više su smišljene da se igraju u polju, u prirodi, a manje u zatvorenim prostorima. Pa još kad bi taj pod bio gladak ili uglađen. Zamislite samo jedno kolo gde učestvuje 50-100 pa i 200 igrača u kakvoj kafanskoj sali. Tu se posle jednog časa bukvalno ne vidi od prašine, a tu se kreće zagrejana omladina sa svojim nežnim plućima.“

Dr Zanković dodaje da je za vreme svog službovanja bio ustanovio pranje patosa i premazivanje kafanskog poda olajem onih dana kada su priređivane zabave. Pa dodaje kako i alkohol doprinosi širenju tuberkoloze: „I pre rata se naravno dosta pilo, ali od tada na ovamo potrošnja pića uzela je strašne razmere. Čitalac će moći pojmiti šta se u Užicu mora popiti alkohola preko godine, kada pomisli da u ovoj maloj palančici ima oko stotinu kafana i kafanica a sve ‘dobro rade’.“

Eto kako je dr Zanković pišući o uzrocima tuberkoloze među Užičanima, ostavio zanimljive opise stanova i lokala užičkih.