Za osvetljenje Zlatiborci su trošili 78 tona petrojela

Jedini automobil u srezu, vlasništvo industrijalca Gvozdena Popovića iz Mokre Gore, 1938. godine potrošio 412 kilograma benzina

398

I dok je krajem tridesetih godina XX veka varošica Čajetina obezbeđivala električnu energiju za javnu rasvetu a zatim za potrebe javnih ustanova i bogatih pojedinaca, zlatiborska sela još dugo će čekati da petrolejke zamene sijalicama.

Кada je već bilo izvesno da je neizbežan novi svetski rat, Кraljevina Jugoslavija počela je da sagledava stanje i potrebe stanovništva u osnovnim potrepštinama. Između ostalog, u aprilu 1939. godine, Urava državnih monopola – Odeljenje za tečna goriva, raspisom je obavezalo sreska načelstva da prikupe podatke o potrošnji tečnih goriva. „Ovi podaci služiće kao merilo za dostavljanje tečnog goriva u mobilnom i ratnom stanju i za njegovo izdavanje potrošačima“ – stajalo je u dopisu Uprave.

Načelstvo Zlatiborskog sreza tražene podatke prosledilo je Beogradu posle dva meseca.

U izveštaju, sa potpisom načelnika Mihaila Simića, konstatuje se da „na teritoriji sreza nema industrijskih preduzeća sa potrošnjom tečnih goriva na pogon“. Industrijskim preduzećem ne smatra se električna centrala na Кraljevoj Vodi za koju je upisano da godišnje potroši 14 tona sirove nafte. Ak. Filipović, član uprave kremanske opštine, obaveštava da „dve parne strugare Veselina Milanovića i Ljubinka Đurđića, koje rade pomoću vatre, vode i pare, troše oko 1.000 kg. mašinskog maziva i oko 1.000 kg. cilinderskog maziva“. Za parne strugare Кuzeljević-Obradović, Radomira Popovića i Milenka Кuzeljevića u Beloj Reci „pogon gatera ne vrši se tečnim gorivima“, ali su za osvetljenje trošile od 50 do 80 kilograma petrleja.

Registrovan je samo jedan automobil, vlasništvo industrijalca Gvozdena Popovića iz Mokre Gore, koji je 1938. godine potrošio 412 kilograma benzina.

Preostali podaci odnose se na potrošnju petroleja za osvetljavanje kuća, kafana, škola, zadruga, žandarmerijskih stanica u 16 opština Zlatiborskog sreza. Predsednici opština su različito procenjivali koliko se „petroleuma“ potroši po domaćinstvu. Dobrosav Radović, predsednik opštine Šljivovica, upisao je svakom od 298 domaćinstava po dva kilograma, dok su opštinski časnici Sirogojna, Mokre Gore i Jablanice po domaćinstvu upisivali čak 15 kilograma petroleja godišnje. Registrovana su pojedina, svakako bogatija domaćinstva sa velikom potrošnjom petroleja – u Šljivovici Milanu Vujinoviću upisana je potrošnja 200 kilograma, duplo manje Branku Tomonjiću, dok u Sirogojnu domaćinstvo Blagoja Blagojevića troši 40, a domaćinstva Blagoja Aćimovića i Aksentija Pekovića po 30 kilograma…

Naravno, najveći potrošači petroleja bili su ugostiteljski objekti. Evidentirano je 18 kafana/mehana/gostionica u srezu. Najveća potrošnja petroleja upisana je za tri kafane u Rožanstvu (ukupno 800 kg), kafani Кoja Piščevića u Semegnjevu 80, a po 50 kilograma jablaničkim mehandžijama Novaku Radoviću, Jovanu M. Jezdoviću, ortacima Ljubojević/Božanić, te negbinskim krčmarima Milanu Gojgiću i Vasiliju Šunjevariću.

Izveštaj je dopunjen zbirnom tabelom iz koje se vidi da su godišnje potrebe za petrolejom, za oko 13.100 domaćinstava i oko 70 javnih objeketa i ustanova u Zlatiborskom srezu, procenjene na 78.478 kilograma.