Reporter Pravde među Užičanima leta 1937. godine

Leti manjka tema za novine, pa prostor dobijaju „lakše“ teme. Tako je bilo i u međuratnom periodu. Pravda je u julu 1937. godine poslala reportera Mil. Kovačevića u unutrašnjost Srbije, odakle je slao priloge za rubriku „Pravda vas intervjuiše“.

369

Na stranicama Pravde Užičani su osvanuli 5. jula, a koji dan ranije, dok je Kovačević pripremao reportažu, vrelo popodnevno julsko sunce peklo je svom žestinom. „Užička kaldrma, okupana učestalim plahovitim kišama, sumorno sija na julskom popodnevnu“ – beleži reporter. Prvi utisak da u vrelim letnjim danima život u Užicu „isčezava čim se čovek malo uživi u dinamiku ovog grada“.

Reporter je najpre posetio kuću u Ulici Miloša Velikog 18, u kojoj je rođen Milutin Uskoković  gde zatiče njegovu majku, 80-ogodišnju Sofiju-Soku. Starica blagih i plavih očiju, sedi u hladu bokora majskih ruža. Novinar se interesuje za neku pojedinost iz života rano preminulog književnika:

-Bio je veoma nemiran kao dete. Dobijao je mnogo batina. Ali, eto, na kraju je ipak tragično završio. Bila bih srećna kad bi se izvršio prenos njegovih ostataka u Užice. Ja ne znam kako to pitanje stoji. Akcija koju je bilo povelo Udruženje književnika u Kuršumliji izgleda mi da je propalo. – kaže gospođa Soka.

Pred kućom pokazuje spomen-ploču koju je postavilo Kolo srpskih sestara iz Užica. Soka je zahvalna Kolu srpskih sestara čiji je i sama član:

-To je prvi spomenik podignut u Užicu pokojnom Milutinu.

Prolazeći Ulicom Miloša Velikog reporter Pravde zatiče trgovca i gradskog većnika Veselina Šoljevića. Pošto se razgovor vodi pred njegovom radnjom, Šoljević neće da kaže ni jednu reč kao gradski većnik:

-Samo kao trgovac! Mi mlađi trgovci ipak smo se dobro snašli, iako nas je ekonomska kriza nemilosrdno vitlala. Što se mene tiče, ja sam optimista i verujem da će se opšte teško stanje popraviti.

Posle velikog gradskog parka, u čijoj lepoti uživa i reporter prestoničkog dnevnika, na novom betonskom mostu na Đetinji sustiže Milivoja Zarića, poznatog sportskog radnika i sekretara SK Građanski. Zarić je baš razgovorljiv, po njemu pritajenu sportsku krizu Užice će prevazići izgradnjom igrališta:

-Zahvaljujući razumevanju današnje opštinske uprave ovdašnji sportski klubovi dobili su od nje besplatno zemljište u centru grada. Samo će za podizanje terena biti potrebno dosta novca. Ali ipak mi očekujemo da ćemo uspeti da ga uskoro izgradimo. Mnogo polažemo i na inicijativu predsednika našeg kluba dr Cvetka Zotovića, upravnika Banovske bolnice u Užicu, da se ovo pitanje što skorije reši. I budite uvereni – kada Užice bude dobilo jedno solidno igralište, onda će ono u sportskom renomeu dostići Šabac, kada je Mačva bila u punoj formi.

Zarić se požalio na sistem takmičenja u prvenstvu Župe i Podsaveza – „nije se vodilo računa o položaju Užica pri rasporedu takmičenja, pošto užičke sportiste sva ova takmičenja staju prilično materijalnih žrtava“.

Posebna vrednost ove reportaže su fotografije svih Kovačevićevih sagovornika.